Svaki početak (ni)je težak

Autor: Marija Opačak Eror, LANGUAGE HOUSE, od 2015. godine

Zašto sam odlučila biti poduzetnica? Odgovor na ovo pitanje mijenja(o) se s godinama. U
početku sam mislila da mi je to predodređena sudbina i da imam tzv. poduzetnički duh, zatim
obiteljski odgoj (oba roditelja poduzetnici), pa obrazovanje u području ekonomije od srednje
škole, a onda i obrazovanje u području sinologije! Vjerojatno je kombinacija svega
navedenoga.
Smatrala sam da mi je jedina šansa svladavanje nekog egzotičnog stranog jezika kako bih bila
konkurentnija na tržištu rada. Razlog učenja kineskoga jezika ležao je i u strahu od
nezaposlenosti nakon završetka ekonomskog fakulteta. S obzirom da sam studirala na
engleskom jeziku, često sam dobivala upite za prevođenjem od svojih profesora, prijatelja i
poznanika. Neke sam i preuzimala, ali ubrzo se pojavilo pitanje/problem fakturiranja usluge.
Zbog toga sam se odlučila na pokretanje biznisa, tj. prevoditeljske agencije.


PRVI IZAZOVI


Svakako najveći izazovi u početku bili su odabir pravnog okvira i pronalazak klijenata.
Voljela bih da sam imala savjetnika odnosno nekoga s kim bih mogla analizirati i
prokomentirati probleme, odluke, korake i prije samog pokretanja biznisa. Za sve je potrebno
jako puno vremena, pokušaja i pogrešaka. To su možda i čari poduzetništva koje ne treba
zaobići, ali smatram da je korisno imati sugovornika-poduzetnika sličnoga stila. Moji
roditelji-poduzetnici nisu bili match pa sam u principu izbjegavala razgovore s njima o
poduzetništvu.


MENTORSTVO


Trebao mi je mentor, a da toga nisam bila svjesna! Nekako mi se čini da je mentorstvo s
početka više bilo okrenuto teoriji i grupi. Možda je to samo moj dojam, ali više se prolazila
teorija s polaznicima. Vjerojatno je koncept bio takav jer je najmanje bilo ekonomista među
nama. U svakom slučaju, u razgovorima s mentorima analizirali smo poslovanje, postavljali
ciljeve, pokušavali odrediti smjer razvoja, ciljne skupine, niše… Na grupnim sastancima smo
se družili i upoznavali poduzetnike iz drugih industrija, u istim ili sličnim fazama razvoja, te
stručnjake iz raznih područja. I onda ta početna faza koja je bila mentorirana završi i poželiš
razgovarati o sljedećoj.

Izazovi kada se posao postavi na noge


Nakon borbe tijekom prve godine, brineš o tome kako nastaviti graditi brend i
prepoznatljivost, kako rasti, kada i koga zaposliti, kako znati je li određen pravi smjer
razvoja, kako stvoriti priliku za perspektivan razvoj… Važno je ostati konstantno prisutan,
aktivan i poduzetan u poslovnom svijetu! Promatrati konkurenciju, komunicirati i minglati.
Unaprjeđivati proizvod(e), procese, sebe. Nešto od ovoga izostane na putu jer počneš
optimizirati vrijeme i rad, a onda se to osjeti na poslovnim rezultatima.
Ono što je još mentor provukao kroz razgovor, a moram priznati i mentori prije njega, da
treba biti iskren i (pokušati maksimalno biti) realan o sebi, svojim mogućnostima i obiteljskoj
situaciji. Poduzetnice s djecom imaju više obveza, realno manje vremena i moraju biti jako

predane, spretne i voljne naporno raditi. U protivnom se javljaju frustracije i cilj je daleko.
Upravo se i meni događaju važne životne promjene. Brak, dijete, drugi posao, i to u drugom
sektoru. Teško je sve to uskladiti i ostati normalan. Ja vjerojatno neću uspjeti postići
ovogodišnji (skromni) cilj u Obrtu, zbog čega sam se i sjetila obratiti Sentoru, ali moram dati
sve od sebe.


Drugačije teme


Teme o kojima želiš čuti mišljenje iskusnih ljudi mijenjaju se s razvojem poslovanja.
Jednostavno se nalazim u drugačijim, novim situacijama, o kojima imam potrebu s nekim
razgovarati. Neke situacije nemam potrebu iskomunicirati, a neke me sputavaju, blokiraju. U
takvim situacijama tražim pomoć, a u obzir dolaze upravo iskusni poduzetnici jer (barem u
mom slučaju) ne mogu shvatiti ozbiljno nikoga drugoga. Naravno da je teorija važna, ali
praksa često zna biti uvelike drugačija pa mi je važno da je sugovornik netko iz realnog
sektora. Netko tko je već prošao iste faze i jasno mu je na prvu što konkretno muči
poduzetnika. Iako smo iz različitih industrija, struka, zanimanja pa i godišta, možemo se
razumjeti.


Danas je razgovor s mentorom skroz drugačiji. Individualiziran. Analiza je dublja jer postoji
više podataka. Mogu se utvrditi razni trendovi, eventualna sezonalnost, kategorije kupaca,
proizvoda, stope rasta i sve drugo što omogućuje iskusnom poduzetniku uvid u poslovanje
kako bi se utvrdili glavni izazovi.


Osobno smatram da je komunikacija najvažnija, a dobrog sugovornika je često teško naći.
Zbog toga izuzetno cijenim Sentorov mentorski program. Iskusni poduzetnici odvoje
nekoliko sati svojeg pretrpanog rasporeda da slušaju o tuđim problemima, koji njima iz
perspektive mentora ne djeluju toliko kompliciranima. U mom slučaju, mentor je vrlo brzo
detektirao osnovni problem i moguća rješenja. S druge strane, to o čemu je mentor govorio
meni je apsolutno bilo jasno, ali mi je bilo potrebno da to netko sa znanjem i integritetom
kaže, argumentira i razloži. Ozbiljnom poduzetniku, koji ovo radi besplatno, povjeruješ.
Nevjerojatno je da je program besplatan. I prije nego sam to doznala, javila sam prijateljici
obrtnici da se prijavi.


Od programa očekujem jedino suočavanje s realnošću. Ne želim gajiti lažne nade niti
vjerovati da će se poslovanje samo od sebe popraviti (pritom uglavnom mislim na primitke)
ako to nije realno moguće sa svim resursima s kojima raspolažem. Želim upravljati
poslovanjem i znati zašto se nešto događa, a ne prepuštati slučaju razvoj poslovanja. Osim
toga, na samome početku postojao je strah od nezaposlenosti i to me gurnulo u potpuno drugu
sferu djelovanja, ali i u poduzetničke vode. Danas mi je cilj rasti dovoljno kako bih mogla
nekoga zaposliti i omogućiti mu pristojnu zaradu, o čemu već sad razgovaram s mentorom.
Mentorstvo mi je ostalo u jako dobrom sjećanju. S nekima sam i danas u izvrsnim odnosima.Bilo je dobrih ideja i savjeta.


Ne bih rekla da je početak težak, nego uzbudljiv. Kompleksan. Izazovan.